Sa svojim prvim dahom, novorodjenče ulazi u ritam života I počinje
sa udisanjem I izdisanjem da doživljava strujanje života u njegovoj naizmenično
pozitivnoj I negativnoj fazi, koje u nama pulsira kao naizmenična struja. Život
je taj neprekidni ritmički lanac udisaja I izdisaja. Sve dok čovek svojim
poslednjim dahom ne zatvori poslednji krug u lancu.
Civilizovan čovek ne zna da diše! Naši neprirodni životni
uslovi u stanovima modernih gradova, kao I radni uslovi u prentrpanim fabrikama
I kancelarijama, učinili su da zaboravimo ritam praiskonskog, prirodnog
disanja.
Način na koji deca dvadesetog veka dišu jedva je dovoljan za
puko životarenje. Njihovo dahtanje jedva je dovoljno da ih održava u životu.
Kako bi se sve ovo brzo izmenilo kada bi ljudi shvatili drevnu istinu koja
kaže: Samo svesnim regulisanjem svog načina disanja možemo postići odpornost, koja
nam obezbedjuje dug život bez bolesti.
Mudraci Istoka znali su pre nekoliko milenijuma za čudotvorno
dejstvo regulisanja disanja u održavanju dobrog zdravlja I odklanjanju bolesti.
Radi toga su meditativne stavove tela, povezane sa dubokim disanjem, uzdigli
tako reći do religioznih ceremonija, kako bi ih ogromne mase upražnjavale
svakodnevno I obavezno.
Нема коментара:
Постави коментар